Tomo Kadić: “Boks može biti svestran- ne mora se sve svesti samo na ring”

Boksački klub Gladijator iza sebe ima već 10 godina uspješnog rada . Kroz to vrijeme u klub su stigle brojne medalje i pehari osvojeni na prvenstvima Hrvatske i međunarodnim turnirima . Od samog početka tu je i Tomo Kadić.

Ja sam dugo godina bio boksač i reprezentativac koji se pred kraj karijere odlučio na osnivanje kluba. Neko vrijeme natjecao sam se s dečkima kao što su Marko Križanović, Krešimir Majcen i Kruno Valjak koji su bili uzdanice kluba . Uz njih , u klubu imamo vice prvaka Europe, osvajača bronce s Europskog prvenstva. Osvojili smo i brojne međunarodne turnire. I to sve s 20 aktivnih boraca.

Stižu li i novi klinci?

Mi u klubu s time nemamo problema. Ako radite sustavno kroz univerzalne sportske škole i djecu usmjeravate prema sportu gdje upoznaju trenere automatski ste si osigurali dolazak djece. Kada roditelji shvate da se 90 % stvari događa kroz neki oblik igre i edukaciju a 10 % odlazi na učenje boksa problema nema. Boks može biti svestran – ne događa se sve kroz natjecanje. Oni koji shvate da to nije za njih , ostaju dio članstva.

Koliko su borbe rijetke ili česte?

Kad sam ja bio boksač moj problem je bio taj da nisam mogao s najboljima putovati po turnirima. Morao sam čekati na jedan ili dva meča godišnje i naravno prvenstvo države. U moje se vrijeme stoga bilo puno teže probiti. Danas moram pohvaliti gos. Bošnjaka . Njegovim dolaskom boks se podigao na višu razinu koja donosi kontinuitet mečeva. Evo mi smo prošle godine na putu bili 127 dana. Zahvaljujući klupskom kombiju kojeg mnogi klubovi na žalost nemaju ove godine na pripremama i natjecanjima bili smo već punih 67 dana.

Klupske perjanice su?

Ima ih puno , pa krenimo redom. Kod seniora to su Toni Filipi, Krešimir Majcen, Marko Križanović, Mihael Jugović, Bruno Knežević , Matej Šimenc. Među mlađima su Lovro Vlajki, Domagoj Lovrečki . Iza njih tu ima još talentiranih klinaca koji dolaze. Njihova imena u javnost će snagom kvalitete i osvojenih medalja sigurno doći.

Gdje se najčešće održavaju mečevi?

Najviše smo u Italiji. Talijani daju premije i do njih je uistinu teško doći. Da bi tamo nešto zaradio moraš stvar riješiti nokautom i prekidom borbe. Na tehniku i šmek ma koliko dobar borac bio teško se prolazi. Ja vjerujem da kada bi mogli dogovoriti protivnike našim boksačima u Hrvatskoj , gdje bi oni ipak imali kod sudaca malu prednost kao Talijani sada doma, naš boks bi se digao na još veću razinu.

Kakav je odnos s ostalim zagrebačkim klubovima i što dalje?

Mi smo sa svima u dobrim odnosima i tu problema nema. Što se budućnosti tiče mi smo se odlučili nastupiti u Regionalnoj ligi što je veliki plus za klub. Naš je plan popuniti momčad s našim boksačima. Nama je bitno da se oni školuju kroz kvalitetne mečeve koji će ih podignuti na ljestvicama prepoznatljivosti po kategorijama. Kada vam kažem da titula prvaka Hrvatske donosi nagradu od 550 kuna onda vam je jasno zašto odlazimo u Italiju. Samo za vitaminizaciju i potrebnu hranu mjesečno ode i do 1 500 kuna. Uz pomoć donatora, Gladijator se pobrinuo da naši boksači imaju sve i na to sam posebno ponosan.