Bavljenje boksom ima svoje zakonitosti koje počinju u Školi boksa gdje se otkrivaju talenti. Nakon toga, iskustvo se gradi kroz uzraste kadeta, juniora , mlađih seniora te seniora.
Na kraju, oni koji iskoče postaju i reprezentativci. Na kraju toga puta, kada se rukavice spreme u vitrinu, većina onih kojima je boks život, u plemenitoj vještini ostaju tako što svoje obveze imaju kraj ringa. A obveze sportskog direktora i glavnog trenera u BK Osijek ima bivši reprezentativac Matej Matković.
Iskustvo vrhunskog sportaša, reprezentativca normalno da mi pomaže. Pogotovo kada je to vezano s većim dijelom mog života. Sada, u ulozi trenera, to mi pomaže da spoznam mnoge stvari koje može pokazati samo praksa. Da budem plastičan, stvari koje se često uče na fakultetu sa stvarnom praksom nemaju ništa. Ja to iskustvom koristim kako bi boksačima učenje boksa učinio lakšim.
Uvjeti u boksu, nekad i sad?
Mislim da su sada daleko bolji uvjeti za pravilan športski razvoj. Ja nu moje vrijeme nisam imao priliku da se razvijem kroz klub već sam morao čekati prvenstva Hrvatske. Bilo je neslužbenih natjecanja, revija koji su miljama daleko od naboja koje donosi liga. Jedan ili dva mjesečno kvalitetno odrađena meča boksačima koji sazrijevaju puno znače. U moje vrijeme zbog manjka borbi, reprezentacija je bila klub koja je na okupu bila i do 200 dana godišnje. Danas toga nema. Dečki koji boksaju negdje rade i ne postoji poslodavac koji će mirno prihvatiti da te nema 200 dana u firmi.
Iz toga razloga raduje?
Hrvatski boksački savez sve više ulaže u mlade . U moje vrijeme u žiži su bili samo seniori. Mladi boksači do junora bez problema zahvaljujući HBS odlaze na velika natjecanja gdje nisu prolaznici. Savez uz to organizira i pripreme koje također podižu prag motivacije a kroz sparinge i kvalitetu boksa. Po meni je to super i na tome treba ustrajati.
Kako do novih boraca?
Mi sve temeljimo na Školi boksa koja za sve upisane traje koliko i školska godina. Mora proći barem 6 mjeseci obuke kako bi se napravio filter koji će nekolicinu njih dovesti i među natjecatelje. U prosjeku mi svake godine upišemo 15 djece, među natjecatelje ulazi njih 4 do 5 . Završnim trenažnim procesom klub dobiva pojačanje u jednom do dva natjecatelja.
Tko je prošao mput od početnika do talenta?
To su Zvonimir Rebolja i Dominik Gubo. Zvonimir nastupa u -91 kg, u boksu je već 10 godina. Prošao jue sve uzraste i sada je senior. Iza sebe ima 80 mečeva i po meni spreman je za međunarodnu karijeru. Dominik nastupa u kategoriji do -64 kg i iako je mlađi senior već je u seniorskoj reprezentaciji. Od njega tek očekujem prave stvari.
Donosi li budućnost veće iskorake?
Ja nisam profesionalni trener a moji boksači nisu 100% profesionalci. Ja se s boksom, zbog svoga posla ne bavim svaki dan. To što dečki treniraju svaki dan, plod je dogovora mene i pomoćnog trenera koji smo naizmjence na treninzima. Nama je boks hobi.
Ali ipak….
Očekujem pravi seniorski uspjeh. Za početak imamo već ranije spomenuta dva bisera koje smo godinama gurali i sada čekamo. Ekipnih uspjeha realno govoreći smo se zasitili. Mi imamo dobru ekipu, ali još nismo izbacili šampiona. Da bi se to postiglo, klub treba više ulaganja koja bi osigurala dva treninga dnevno, profesionalnog trenera za 8 – satni rad dnevno. To je teško. Znam da je za to potrebno pravo čudo koje treba isprovocirati. Mi zbog toga treniramo i radimo. Kad tad sve će to doči na naplatu. Siguran sam da će Osijek imati priliku proslaviti uspjeh šampiona.
