Omega boks uvijek je znala stvoriti kvalitetu

Kada se govori o dubokim emocijama, onda se svakako mora govoriti o pojedincima koji su zaslužni za osnivanje kluba i njegov opstanak odnosno sportski put. Kada se na tom sportskom putu nadopunjuju osnivač, trener i predsjednik svakako treba svratiti u Varaždin u BK Omega boks, gdje stoluje Miljenko Rožmarić nekadašnji Izbornik ženske boksačke reprezentacije.

Mi smo sa aktivnostima krenuli 1992 godine nakon mog povratka iz Domovinskog rata u koji sam otišao kao dragovoljac. Kad sam se vratio na posao u školu gdje sam sada ravnatelj, kao profesor tjelesnog a sve u okviru izvannastavnih aktivnosti osnovao sam sekciju za borilačke sportove. kikboks, udaranje rukama i nogama , savate i boks naravno.

Nakon dvije godine promjena?

Nakon dvije godine i našeg uključivanja u boksački sustav natjecanja došla su nova pravila Zakona o sportu i mi smo morali odvojiti savate i boks. Iz tog razloga 1994 krenuo je i samostalni život Omege boksa u Varaždinu.

Kada se to dogodilo?

Iako je i prije rata djelovao klub u bivšoj državi bez nekog velikog rezultata i borca mi smo se na to nadovezali te počeli s djecom iz osnovne škole. Uz male korake i velike napore svih iz kluba, Omega boks se razvija i sve je bolja.

Gdje ste danas?

Dosta je bilo promjena. Aktivni smo u kickboksingu, savateu i klasičnom boksu koji se trenira u kategorijama kadeta, juniora i seniora. Posebno sam ponosan na to što u klubu radimo na razvoju ženskog boksa unatrag 10 godina. Ja sam i pokretač ovog vida boksa unutar nacionalonog saveza. Iz tog razloga ja sam bio taj koji je i osnovao žensku reprezentaciju koja je u Mađarskoj činilo 5 cura.

Vratimo se u klupske vode, danas?

U klubu koji trenira u Graberiju u balonu koji je bio bivše tenisko igralište, koje smo mi prilagodili za naše potrebe, na tri ringa i 20 vreća vrijedno trenira 10 – tak natjecatelja, početnici i rekreativci – ukupno njih 40 . Imena koja se mogu izdvojiti su Zoran Cvek, Goran Borović te Hrvoje Kišiček nekadašnji juniorski prvak države. On je u naše klupske almanahe ušao i kao boksač profesionalac koji je imao meč s Joshuom. I to sigurno nije mala stvar.

Kako se radi s novim boksačima?

Klub se isključivo temelji na struci. Ja sam kineziolog i učitelj u školi. Trener u klubu je iste profesije. Moj bivši učenik i učitelj je također kineziolog i mi svake godine krećemo s školskim uzrastom. Imamo razrađene sheme upisa i prihvata od nižih razreda. Svima se omogućuje trening sa širokim motoričkom bazom. To u konačnici i donosi selekciju. Kroz pedagoški rad, školovani stručni ljudi grade boksače ali ono što je još važnije odgovorne i za život spremne ljude.

Tko ostaje?

Boks je zahtjevan i traži odricanja i podršku obitelji . Prelomnica se događa u osnovnoj , srednjoj školi i nakon odlaska na fakultete. Nove obveze diktiraju i nova pravila. Mi kroz sustavan i sistematski rad možemo detektirati talent. Sve ostalo diktira život i mi smo tu kao i mnogi drugi bespomoćni.

Što je s boksačicama?

Ista priča vrijedi i za njih. Što se trenutnog članstva tiče one čine 50% posto i dok su fokusirane na trening gušt je raditi s njima.

Što bi voljeli u budućnosti?

Ne mogu hodati po nebu i tupiti da ću u Varaždinu stvoriti olimpijskog pobjednika. Želim stabilnost. Stanje u sportu ide prema boljem. Institucije moraju postojati da bi bile uz sport i za sport. Jako je bitno i da struka vodi priču . Ja o tome govorim već 30 godina jer to je problem koji nije od jučer.

Što vas u biti žulja?

Bez da govorimo o bilo kome evo situacije koja je svakodnevna. Imate čovjeka koji je boksao, ali nije kineziolog. On je uvjeren da sve zna i da može biti vrhunski trener. To je kod nas pogrešno utvrđena shema koja se mora mijenjati. Tu je problem i s licenciranjem i vikend tečajevima. Putem njih dobivaju se papirići s potvrdama da su svi što se zakona i pravila tiče pokriveni. Ali to nije rješenje za napredak. Svi traže struku koja zahtjeva grijanje stolice i višegodišnju edukaciju. Bez toga neće ići.

Zašto se klub zove Omega?

Nema tu nekog skrivenog ili dubokog razloga. Dobro mi je zvučalo i lako se pamti. Kratak i zanimljiv naziv svakoga kluba, dobar su temelj za usmenu predaju, koja je također dobar put da se neki budući klinac, potencijalni boksač, danas sutra pojavi u Graberiju gdje ga ponavljam čeka dobro društvo i školovani treneri.

Najnovije vijesti

Pretraživanje