Nikolina Ćaćić: Kada daš sve od sebe, nagrada je medalja

Hrvatski sport, pa tako i boks, ne propušta priliku da se pohvali pojedinačnim uspjehom koji se dogodi u mlađim dobnim kategorijama. Razlog našeg ponosa je 17 – godišnja boksačica zagrebačke Omege Nikolina Ćaćić viceprvakinja svijeta u kategoriji do 57 kg u konkurenciji mlađih seniorki.

Što su to mlađe seniorke?

To vam je priprema za seniorski svijet boksa. Tu dolaze boksačice od 17 i 18 godina koje više nisu djeca ali nisu ni seniori. Kroz taj uzrast skuplja se iskustvo za ono što bi trebalo doći.

Taj status traje još?

Još ovu godinu i cijelu iduću. Ovo je moj u biti novi početak u novoj starosnoj skupini. Do seniorskih borbi nadam se da će biti još uspjeha i medalja.

Kako je sve počelo?

Mo0j prvi dom bio je BK Sesvete gdje sam počela dolaziti iz zdravstvenih razloga. Boks nije bio ni u povojima. Dolazila sam u teretanu kako bi uz pomoć vježbi riješila probleme vezane za kralježnicu i kuk. Slučajan susret s trenerom boksača koji je bio u dvorani do moje, promijenio je sve. Trener me počeo trenirati te me nakon vremena poslao na državno koje sam i osvojila. Nakon toga na kratko sam bila u Gladijatoru. U sadašnjem klubu Omegi iz Zagreba sam već godinu i pol dana i zadovoljna sam.

Koliko je do sada bilo borbi?

Do sada sam ih s Mađarskom sakupila 28. Iako se na prvi pogled to čini malo, za hrvatske prilike je dosta za daljnji razvoj kvalitete treninga i borbi koje će doći.

Ženski boks u Hrvatskoj?

Nije zanimljiv. Ljudima nije previše privlačno kada se na ringu tuku dvije ženske. Bez obzira na to, sigurna sam da će vrlo uskoro ženski boks biti rame uz rame s muškim. Ali za to treba vremena i dobrih rezultata koje će ostale cure kao i ja donositi nakon nastupa van Lijepe naše.

Tehnika borbe?

Ona je po meni drugačija od drugih. Ja se na ringu baziram na jakom udarcui kod mene nema previše plesanja. Radim na rukama i njihovoj snazi i preciznosti. Većina ženskih boksača toga nema i zbog toga u sudaru s zahtjevnijim suparnicama u pravilu gubi.

Iskustva iz Mađarske?

U prvom izlasku na ring s Ukrajinkom nisam imala problema. To što je imala kontragard za mene je u početku bio problem koji je sada veliko iskustvo.

U drugo borbi imala sam s Tajlanđankom najteži meč u karijeri koji me maksimalno istrošio.

Isto mogu reći i za treću borbu s Japankom koja je zahtjevala maksimalnu taktičku kontrolu ringa. Bilo je nužno zaustaviti brzinu Japanke koja je mogla biti odlučna za rezultat.

U borbi za zlato Indijka je bila bolja i tu se nema što dodati. Ali nema brige. Bit će još mečeva u kojima će se dobiti uzvrat i upisati pobjeda. U to sam sigurna.

Slijedi?

Olimpijske igre na koje sam se sa svojim timom već kvalificirala. Kako je to već u listopadu vremena nema previše. Moj je trener već je napravio dobar plan za pripreme koji ćemo odraditi u cijelosti. I prije novo0g izazova bitno je da se ispuni pravilo Daj sve od sebe i medalja će sigurno doći.

Kakve su emocije nakon Mađarske?

Emocije se iskreno još nisu slegle. Mnogi zovu i čestitaju što je za ženski boks u Hrvatskoj dobro. Ja sam ponosna do neba što sam uspjela u moju domovinu donijeti titulu viceprvakinja svijeta. Sigurna sam da ću još medalja i da ću ja biti ta koja će imati čast da na velikim natjecanjima stojeći na najvećem postolju pjevam Ljepu našu. Do tada respekt svima, pripreme za OI počinju.