Mavrović: Škola boksa bit će i u najmanjem klubu gdje se trenira plemenita vještina

Ideja Škole boksa krenula je put hrvatskih škola gdje uvijek ima talenata. Pod pokroviteljstvom Središnjeg državnog ureda za sport te državne tajnice Janice Kostelić, led će se probiti ovoga ponedjeljka, 15. listopada u Varaždinu, u OŠ Varaždin.

“Profesori” će biti Željko Mavrović i Mario Preskar. Prije prve lekcije Varaždincima naš gost bio je Željko Mavrović.

“Škola boksa trebala bi pohoditi cijelu Hrvatsku. Varaždin je prvi grad u kojem će se dogoditi inicijacija, motivacija za one koji su u dobi da mogu početi učiti boks kao sport. Otkriti će što u biti znači sport s borilačkim osobinama i zašto je on zahtjevan.”

Zvuči naporno i zahtjevno?

Da za one koji to uzimaju kao sport u kojem se žele dokazati i uspjeti. Boks može biti i drugačiji. Može postati jedna prekrasna igra kroz koju se uz stručne trenere i doziranje može naučiti puno o životu ali i o samome sebi. Otkriva se reakcija na naporne treninge, udarce koji su neizbježni. Pored toga vidiš sebe kako reagiraš kada boksaš s ljudima koji su ti izvan ringa prijatelji. Ima tu stranica života ali i karaktera koji se mogu fino listati s rukavicama.

Plan treninga?

Ujutro ćemo u OŠ Varaždin posjetiti učenike 7 i 8 razreda. Tu bi ja i moji suradnici trebali praktično pokazati kakav je to sport boks. Nakon toga, a nakon prijava koje se očekuju, u drugom dijelu dana u lokalnom boksačkom klubu učinili bi korak dalje. Bit će rada na vreći, s trenerima na ruke. Možda se dogodi i pokoji ulazak u ring. To ćemo odlučiti kada za to dođe vrijeme.

Elementi koji će se pokazati klincima?

Brojke tu nisu nikakav imperativ. Sve će se prilagoditi trenutku, djeci i njihovim mogućnostima. Na silu ne ide ništa. Gledati ćemo da to bude zabavno okruženje nakon kojega će klinci otići kući te radosno roditeljima reći “ja ću trenirati boks”.

Cilj škole gledajući planove?

Prije svega je tu promocija boksa kao olimpijskog sporta. Crno bijele i ostale snimke iz prošlog stoljeća kazuju kakav je boks bio nekada i koliko su ga ljudi voljeli. Jedan Muhamed Ali ili naša legenda Mate Parlov bez problema su tjerali ljude da se dižu i u gluho doba noći kako bi za njih navijali. Oni su bili majstori koji su boksu bili predani do posljednje borbe ili titule ako vam je draže. Ponavljam, kada dvoje ljudi uđe u ring, puno se istina bez riječi dozna.

Što s agresivnim tipovima?

Ja se kad ih vidim, samo nasmijem. Imam dovoljno iskustva i znanja da ga vrlo brzo uvjerim da puko mlataranje i lupetanje šakama ne vodi nikuda. Često oni koji sebe smatraju vrlo hrabrima i fakinima na ulici, kada uđu u ring često se iznenade kada i sami spoznaju koliko im je ta samouvjerenost fasada koja se na boksu lomi. S druge pak strane ja sam upoznao puno mirnih momaka koji pokazuju odlučnost i hrabrost da trpe, izdrže, izazove koje donosi učenje boksa. Boks i trening smanjuju nasilje i agresivnost kojeg u društvu ima i previše.

Hrvatski stil boksa- postoji li to?

Teško mi je reći što bi to bilo. Imamo trenere koji dobro rade u Zagrebu. Imamo ljude u Slavoniji i Baranji, Osijeku koji boks uče godinama. U jednom Borovu recimo prije 50 – tak godina gledao se sjajan boks. U 70 i 80 godinama prošlog stoljeća Pula i Rijeka bili su dominantni. Ono što je bitno, mi živimo u podneblju gdje je nekakva individualna kreativnost uvijek dolazila do izražaja. Sve to kroz vrijeme koje je najbolji sudac donosilo je uspjehe i medalje sredinama i gradovima odakle su šampioni dolazili.

Krenimo s gardom. Roky stil?

Ma ni slučajno. Djecu ću od prve minute učiti da se moraju zaštititi. Dakle, školski gard s podignutim rukama. Sve ostalo je improvizacija. A što je u biti boks ja sam snimio i klinci će nakon našeg odlaska to moći gledati putem klipova. Sve jednostavno i lako, za ponavljanje doma, putem interneta, prije treninga gdje se dodatno uči.

Varaždin je prva stanica. Nakon njega na red će doći Samobor, Čakovec i Koprivnica gdje je stvari jednostavnije posložiti. Nakon dvije ili više godina Škola boksa, projekt koji potiče Hrvatski boksački savez trebao bi se realizirati u svakom kutku Hrvatske odnosno gradiću, gdje postoji i najmanji boksački klub, u kojem entuzijasti klince uče kako se voli i raste uz boks.