Mate Parlov (16. XI. 1948. – 29. VII. 2008.) preminuo je na današnji dan prije 15 godina, 2008. godine u Puli nakon kratke i teške bolesti u dobi od samo 60 godina.
MATE PARLOV ostao je zauvijek sinonim za boks i sport, trajna inspiracija svim generacijama boksača diljem svijeta i svim našim sportašima – sinonim napornog rada i odricanja, čvrstih šaka i hrabrog srca s kojima je osvojio sve trofeje koji se u boksu mogu osvojiti.
Zlatni Mate, čuvena Zlatna ljevica bio je olimpijski pobjednik u Münchenu 1972. godine i svjetski prvak na prvom Svjetskom prvenstvu u Havani 1974. godine.
Na Europskom prvenstvu u Madridu 1971. godine Mate Parlov prvi put je postao prvak Europe, pa ponovo na sljedećem EP-u u Beogradu 1973. godine.
Porijeklom iz Imotskog, Mate Parlov u dječačkoj se dobi preselio u Pulu gdje je sa 16 godina počeo trenirati boks. Već sa 19 godina postao je prvak ondašnje Jugoslavije i počeo dominirati u poluteškoj kategoriji, a sa 21. godinom postao je i doprvak Europe (Bukurešt 1969. godine).
Na Europskom prvenstvu u Madridu 1971. godine Mate Parlov prvi put je postao prvak Europe, pa ponovo na sljedećem EP-u u Beogradu 1973. godine.
U olimpijskom boksu osvojio je sve titule koje su se mogle osvojiti i u 310 mečeva pretrpio je samo 13 poraza (olimpijski prvak, svjetski prvak, dvostruki europski, pet puta prvak Balkana, osam puta prvak Jugoslavije).
Profesionalnu karijeru počeo je 1975. godine – sljedeće 1976. godine postao je europski prvak i titulu obranio tri puta!
WBC svjetsku titulu osvojio je 1978. godine (nokaut u 9. rundi protiv Argentinca Miguela Angela Cuella)!
U profesionalnoj karijeri imao je 29 mečeva (24 pobjede, tri poraza, dva neodlučena ishoda).
Po završetku karijere u ringu, bio je izbornik na Olimpijskim igrama 1984. godine u Los Angelesu kada je ex-Jugoslavija postigla dotad najveći uspjeh s četiri osvojene medalje – jedno zlato (poluteškaš Anto Josipović), srebro i dvije bronce!
Četiri puta izabran je za najboljeg sportaša ondašnje Jugoslavije i Hrvatske, pet puta proglašen je za najboljeg sportaša Balkana, a uvršten je i u Boksačku WBC-ovu Kuću slavnih.
Kao boksača koji je osvojio sve, uvijek je dobro podsjetiti na njegovu izjavu o razlici između olimpijskog “amaterskog” boksa i profesionalnog:
“Najviše mi je značilo olimpijsko zlato! Za olimpijski turnir, za europska i svjetska prvenstva, moraš se pripremiti za barem pet mečeva, za 15 rundi, a ne znaš tko će biti biti protivnik, kakvog stila i kakve taktike. U profesionalnim mečevima znaš od prvog dana za što se spremaš.”
