Marko Milun i Toni Filipi u Sportskoj četi Hrvatske vojske

Teškaš Toni Filipi i superteškaš Marko Milun nastavili su niz vrhunskih sportaša koji su se našli na popisu onih koji su odradili dvotjednu obuku, planiranu za pripadnike Sportske čete.

To je bio razlog da ih nazovemo u Požegu odnosno vojarnu koja im je bila privremeni dom. Naš prvi sugovornik bio je Marko Milun.

Kako smo mi kandidati za OI od HOO uz potporu HBS kojem smo zahvalni, dobili smo poziv da idemo u sportsku četu MORHA u kojoj je 12 sportaša.

Prvi dan se pamti?

Po zaduživanju opreme i odore. Upoznali smo se s instruktorima koji su nam s puno strpljenja objasnili su kako treba na crtu biti složen krevet odnosno kako treba izgledati kaseta s robom koja ne smije biti “rasčupana” kao u civilu. Par sati potrošilo se i na učenje kada se nosi radna a kada ona svečana odora.

Razlike u odnosu na civilni život?

Nama sportašima je to dosta slično. I tu i u civilnom životu za uspjeh trebaju rad, red i disciplinu. U biti najveća je razlika što se ustaje u 6 i do 18 sati nema stajanja. Dan je ispunjen aktivnostima koji kod nas boksača imaju nastavak treningom. Imamo vreču , teretanu tako da boks ništa ne gubi. Tu su i naši treneri koji nas putem mobitela nadziru na daljinu.

Obuka je donijela?

Prošli smo tečaj prve pomoći. Savladali smo rastavljanje dviju pušaka i pištolja. Upoznali smo se se sa stavovima za pucanje. Uvježbavali smo strojno hodanje ali i stupanje.

Pun utisaka je i Toni Filipi.

Ovo što mi prolazimo i učimo super je i ja bih to preporučio svakoj osobi da otkrije kako je to biti vojnik. Uz vrhunsko iskustvo stječeš navike koji ti dobro mogu doći za čitav život.

Što je ipak najteže?

U pravilu nema teških trenutaka. Možda više pažnje i strpljenja treba kod slaganja kreveta na crtu kao i privikavanje na uniformu koja za razne prilike nije radna već svečana.

Kako na Vas gledaju instruktori?

Moram kazati da imaju milosti i razumijevanja. Mi smo tu kratko i zaista moram kazati da se svih 12 -tero u četi trudi da zadatke odradi do kraja i profesionalno kako se od vrhunskih sportaša i očekuje.

Što se radi nakon vojničkog programa?

Milun i ja ulazimo u dvoranu gdje radimo na tehnici, vreći koja je tu obješena. Ima tu i teretane i neizbježnog trčanja.

Kakva je prehrana?

Meni je super. Ako pofali ima i dodatak koji se dobije. Meni koji sam navikao na dva treninga dnevno hrana je nakon svega dovoljno kvalitetna i kalorična.

Kada se sve završi?

Nakon dva tjedna vraćamo se u klubove i formalno smo u vojsci do 8. ožujka. Naša je obveza da treniramo i eventualno javimo MORHU ako u međuvremenu zbog boksa idemo nekuda vani. Mene i Marka čekaju sparinzi u reprezentaciji, te pripreme za državno prvenstvo te europska i svjetska prvenstva.

Iz vojske odnosite?

Kako pripadnici pričuvnog sastava kući nosimo torbu sa vojničkom opremom koju ću s ponosom ponovno obući kada i ako se bude od mene to tražilo.